arhiva vijesti

PROGRAM KLUBA SUFINANCIRA GRAD ZAGREB


MEĐUNARODNI PROGRAM KLUBA SUFINANCIRA MINISTARSTVO KULTURE RH


Zagreb salon

 

Fotografije Josipa Ušaja

Fotografije Josipa Ušaja

SAGA O JEZERU

To zapravo i nije samo jedno, već niska od 12 većih i manjih jezera na zagrebačkoj SAVICI. Čine cjelinu , protežući se sjeverno od Save, nešto dalje od Toplane prema istoku, nepuna 2 km. od mosta Mladosti, i podjednake zračne udaljenosti od trga bana Josipa Jelačića kao i jezero Jarun.

U toj oazi tišine i jedne pomalo opore ljepote, poludivljeg staništa ptica močvarica, moguće je naći mir. Mogu se vidjeti, kao snijeg bijeli uznositi i druželjubivi labudovi , znatiželjne ali i nepovjerljive patke, plahi njorci, oprezne čaplje na sigurnoj udaljenosti od ljudi, skamenjene u jednom položaju kao da nisu žive. I maleni slavuji poju, kako jedna stara pjesma kaže. Nadomak jednog oronulog drvenog mosta na početku velikog jezera sa uvijek istog orijaškog stabla čuje se pjev jednog, valjda uvijek istog slavuja.

Ribići su posvuda, vikendskih i prazničkih dana naravno ponajviše. Ti strpljivi i dobroćudni ljudi šire nekakav mir . Tražeći ribe, nalaze spokoj i opuštenost. Između snatrenja i drijema u koji, sjedeći udobno u svojim poluležaljkama, ponekad zapadnu, čekaju da se trgne jedan od njihovih štapova, nehajući čini se previše kada to izostane.

Sve to zajedno sa mirnom površinom vode, pune lopoča kada mu je vrijeme, najprije samo gigantskih listova, a potom i njegovih nježnih žutih cvjetova.U njoj se zrcali plavetnilo neba i zelena boja bujne vegetacije, djelujući smirujuće, terapeutski reklo bi se čak. Predočene fotografije, rađene s puno entuzijazma pokušavaju pokazati izgled i ozračje današnjih JEZERA na Savici i obližnjih SLAPOVA nasuprot Toplane, gdje vode Save uskovitlano i neobuzdano dolaze odnekuda i uviru, kako bi pjesnik kazao, svekuda.

Fotografije su nastale poslije svjedočenja potpisanog jednom opuštenom razgovoru dvojice gorljivih ribiča, koji su zabrinuto spominjali mogućnost, kako se je jedan bio izrazio, „bundekizacije“ , a drugi u šali, igrajući se riječima, nadometnuo “ bandićizacije“ JEZERA. Baš zgodno !
Priloženim materijalom potpisani želi sačuvati spomen na taj kompleks „divljine“ u, zamalo, samom srcu Zagreba.

Fotografije pod nazivom SAGA O JEZERU posložene su u 5 grupa: JEZERO OD ZLATA, LABUĐE JEZERO , RIBIĆKI RAJ, MODERN ART i AQUA VIVA. Prva grupa prikazuje jezero, zbog početka snimanja u jesen /2008./ otuda i takav naziv. Grupe 2 i 3 nije nužno posebno objašnjavati, nazivi sami kažu. Ljudi u trećoj grupi malo su „obrađeni“. Nisu se činile važnima njihove fizionomije, misli se na ribiće, već njihove geste /zabacivanje štapa…./, koje su specifične i tako su više došle do izražaja. Fotografije iz četvrte grupe upozoravaju na nečistoću i nered, ne pretjerano upadan, ali koji svejedno smeta. Peta grupa uključuje nemirne brzace na Savi preko puta Toplane , kao drugi /zapravo prvi/ dio spojne posude sa JEZERIMA.

Ovaj ću tekst zaključiti navodeći neke dijelove iz jednog materijala u „ ZAGREB NEWS“-u iz kolovoza 2006. godine, koji navodi i komentira isječak iz projekta „Prostorni plan područja posebnih obilježja-priobalje Save, 1. etapa- SAVICA“. U ovome stoji da je SAVICA zaštićeno područje od godine 1991., kada je Skupština Grada proglasila JEZERA: „rezervatom ptica, riba i raslinja“. Tada je Grad prepoznao svoj interes u očuvanju SAVICE kao: “ osobito vrijednog prostora sa značajnim krajobrazom s posebnim zoološkim rezervatom“.

I dalje stoji : „ u kontekstu raznolikosti zagrebačkog prostora SAVICA ima jedinstven prostor vrlo dobro očuvanog močvarnog staništa. Bioraznolikost SAVICE vrlo je osebujna i izrazito velika, pa tako nije pretjerano govoriti o Kopačkom ritu u malom“. I dalje:“ SAVICA može dodati gradu jedan potpuno nov sadržaj, visoke biološke i edukativne vrijednosti. Građani će Zagreba iduće godine /odnosi se na 2007. op.a./ na području SAVICE dobiti park u kojem će uz odmor ili rekreaciju, vrijeme moći provoditi razgledajući biljni i životinjski svijet iz turističkog vlaka ili uživajući u foto safariju“

U ranije spomenutom projektu uređenja naglašeni su i ciljevi uređenja: „očuvanje i uređenje krajolika, utvrđenje područja namijenjenih rekreaciji građana, priprema područja namijenjenih edukaciji, promatranju i istraživanju, te određivanje dijelova parka čija će dostupnost i mogućnost korištenja biti ograničena“. Predviđaju se također, stoji dalje, i : „organizacija prigodnih izložbi i radionica, edukativni programi za različite uzraste, itd“

Spominje se također i da Generalni urbanistički plan grada Zagreba definira prostor SAVICE kao: „zone javnog parka i površina pod vodom, te kao prostor za koji vrijede odrednice za uređivanje javnih zelenih površina“. I dalje stoji, da“ korištenjem i namjenom prostora u Planu treba zadržati površine i strukturu namjene površina kojom će se osigurati zaštita, raznolikost faune i flore i odrediti granice pojedinih specifičnih, posebno vrijednih prostora u obuhvat“.

Stoji i da se :“ na uređenje mora gledati s posebnom pozornošću. Naime, prelazak preko tanke linije „optimalnog uređenja“, može lako dovesti do gubitka fenomena i osobitosti koje SAVICA trenutno ima. Stoga, pristup uređenju izlazi izvan klasičnih urbanističkih okvira i ulazi u domenu biološke valorizacije prostora koju treba u najvećoj mjeri i uvažiti. I zaključuje da je :„prostor SAVICE koliko atraktivan i zanimljiv, toliko i osjetljiv i vrlo specifičan krajobrazni prostor, kojeg će trebati rješavati interdisciplinarno“.

Zaključak potpisanog je da prostor SAVICE ne može biti ljepši, samo uredniji i komforniji. Svako „predizajniranje“ može biti bumerang. Stoga se isti potpuno slaže sa posljednje citiranim tekstom iz „ZAGREB NEWS“-a.


Josip UŠAJ